Čajetina - Dok većina mladih ljudi sreću i sigurnost traži na gradskom asfaltu, Jelena Todorović i njen suprug Aleksandar napravili su potpuno suprotan korak. Želja da svojoj deci obezbede zdravije odrastanje van gradske gužve presudila je da donesu veliku životnu odluku. Pre gotovo jedne decenije, ova hrabra žena odlučila je da stabilan državni posao medicinske sestre i život u urbanoj sredini Čajetine zameni mirom prirode, radom na zemlji i seoskim turizmom. Danas je njihovo imanje u selu Golovo, jedno od najposećenijih autentičnih utočišta na Zlatiboru.
Po obrazovanju medicinska sestra, Jelena je godinama radila u Domu zdravlja u Čajetini. Njen radni vek bio je ispunjen velikom odgovornošću i izazovima – od stresnih intervencija u hitnoj službi, preko brige o starima u ulozi geronto-domaćice u udaljenim selima, pa sve do rada u dnevnom boravku „Zračak“ za decu i mlade sa smetnjama u razvoju. Ipak, odlučila se za veliku promenu i izlazak iz svoje zone konfora. Prešli su sa svoje troje dece u Golovo i zbog te odluke se nikad nije pokajala.
- Svaki posao ima svoju težinu, ali život na selu ima brojne benefote. Dan počinje rano, a završava se kasno. Ceo dan je isplaniran, od hranjenja životinja, rad u vrtu, oko kućica i gostiju, potom obaveze oko dece. Dan bude dug, ali i jako lep. Nikada sada ne bih ovo što ovde imam menjala za život u bilo kom gradu. Bude ponekad teško da se sve stigne, ali kad je nešto tvoje i kad radiš srcem sve se uspešno završi, kaže Jelena za RINU.
Početak nije bio lak jer na imanju nije bilo ni vode ni struje, ali su zajedničkim snagama i upornošću sve obnovili od nule.
- Mi smo počeli od 2012. godine da dolazimo na ovo imanje koje je bilo poprililčno zaraslo u korov, niko nije kročio godinama. Zatim, nakon što smo ga malo adaptirali 2015. godine smo prešli da živimo ovde, a konkretmo turizmom se bavimo od 2018. godine, dodaje Jelena.
Iako im prvobitni plan nije bio da se bave turizmom, već isključivo sopstvenom poljoprivrednom proizvodnjom, lepota obnovljenog imanja brzo je privukla prve posetioce. Osluškujući potrebe gostiju željnih tišine i netaknute prirode, Todorovići su 2018. godine zvanično zakoračili u svet seoskog turizma.
- Bavimo se poljoprivredom, imamo svoju zdravu hranu na koju sam ponosna, ali i naravmo bavimo se seoskim turizmom. Nudimo smeštaj u drvenim kućicama i domaću hranu. Turista ovde kod nas dobija noćenje, sa doručkom ili pun pansion. Ovde je jako lepo, mirno, priroda ovde zaista priča najlepšu priču. Ovde u Golovo obožavaju da dođu ljudi iz velikih gradova kako bi se odmorili od gužve i stresa. Drvene kuće su zaista autentične, dobar san je zagarantovan. Svaka kućica ima svoje ime, dobijala su imena po našoj deci Nikolini, Anastasiji i Matiji, ali najveća kuća dobila je ime po meni. Imamo u planu da širimo kapacitete, jer je zainteresovanost jako velika. Do sada smo koristili subvenmcije samo lokalne samouprave, jer za državne nismo mogli da ispunimo uslove, kaže ova vredna Zlatiborka.
Deca srećna odrastaju na selu
Njihova deca Nikolina, Anastasija i Matija takođe znaju da rade sve seoske poslove i nemaju dilemu pri izboru mesta za život.
- Ja sam baš srećan što živimo na selu, priroda I žvotinje su svuda oko nas. Hranimo ih, pojimo, imamo koke, kozice, jarca smo morali da vežemo jer stalno juri koze. Mace su tu da love miševe. Igramo se puno, volimo kad dođu gosti I tu uvek bude još dece, tako da baš nam bude lepo. Nikad mi nije žao što ne živim u gradu, rekao je jedanaestogodišnji Matija.
Ovo dvoje mališana, ali i njihova starija sestra na najbolji način pokazuju da odrastanje na selu, daleko od gradske buke i užurbanosti, deci pruža ono najvrednije, a to je sloboda da istražuju, uče iz prirode i rastu u harmoniji sa svetom oko sebe. Svaki dan proveden na svežem vazduhu, u igri na livadi i brizi o domaćim životinjama, gradi u njima empatiju, odgovornost i ljubav prema životu.








