Prvi put gosti uđu bojažljivo, ali kad se probude budu oduševljeni: Ovo su čuveni kućeri u kojima su nekada spavali čobani, Simovići sa Kamene Gore i dalje čuvaju tradiciju (FOTO)
Prijepolje – Кućeri su najmanje planinske kuće i konačišta čobana i nekada ih je imalo svako seosko domaćinstvo. Danas ih je svega nekoliko u celom Zlatiborskom okrugu, novije su gradnje, većih dimenzija nego tradicionalni i uglavnom su deo ponude u etno-turizmu.
Dragoljub Simović iz Kamene Gore svoje kućere je napravio pre više od jedne decenije na proplanku iznad porodične kuće. U par kvadrata stali su predsoblje i spavaća soba sa dušekom za francuski ležaj.
Na proplanku iznad porodične kuće, pre više od deset godina, Dragoljub je sagradio svoj prvi kućer, mali objekat u kome su predsoblje i spavaća soba sa dušekom za francuski ležaj stali u svega nekoliko kvadrata. Danas ih ima pet.
– Ovaj kamp smo zamislili tako da je sva ova priroda dnevni boravak, a kućeri su samo spavaća soba, da čovek može da prespava. I ovde kada spavaš, kao da spavaš na otvorenom – čuju se cvrkuti ptica, nema zagađenja niti buke. Ovde je odmor 100 posto. Legne se u 10 ili 11 uveče, a budiš se u četiri, pet ujutru odmoran kao da si spavao do deset – priča za RINU Dragoljub Simović, vlasnik Etno domaćinstva Simović.
Iako turisti, kako kaže, često sa nepoverenjem prvi put uđu u kućere, jutarnje buđenje uz pogled na netaknutu prirodu menja sve.
– Uglavnom turisti dođu kasno uveče i ne znaju gde ležu, pa retko ko pristane odmah da spava u kućerima. Međutim, kada svane, svi hoće baš ovde da spavaju – sa osmehom priča Jasmina Simović, Dragoljubova supruga, koja brine o higijeni i urednosti kućera.
Osim autentičnog smeštaja, domaćinstvo Simović nudi i gastronomsku ponudu zasnovanu na starim receptima. Domaća kuhinja Jasminine ruke mami mirisima i ukusima davnina.
– Nudimo kompletnu ishranu – uštipke, heljdopite, potrpače, pite sukane, savijače, sve je domaće. Imamo i pršutu, sir, domaća jaja. Gosti zaista uživaju – kaže Jasmina.
Na imanju porodice Simović prošlost nije zaboravljena. Ona se svakodnevno živi. Kućeri, koji su nekada bili skloništa čobana, danas su deo turističke ponude, ali i most između vremena koje je prošlo i onoga koje dolazi. U njima, priroda i čovek ponovo nalaze zajednički jezik.